PROGRAM

izvođači:
Tonko Ninić, violina
Tvrtko Sarić, gitara

                                  

 

Miroslav Miletić rođen je u Sisku. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je violinu kod Stjepana Šuleka i Ivana Pinkave, komornu glazbu kod Antonija Janigra te kompoziciju kod Branimira Sakača. Studij kompozicije nastavio je u Pragu kod Pavela Borkoveca, akustike i estetike nove glazbe kod Aloisa Habe, a poslijediplomski studij viole pohađa kod Vladislava Černyja. U Darmstadtu i Utrechtu upoznaje osnove elektronske glazbe, a pohađa i tečaj dirigiranja kod Lovre Matačića. Zapažen uspjeh kao skladatelj doživio je u Hilversumu Koncertom za violu i orkestar (1958). Među njegovim najizvođenijim djelima su Ples za violinu solo, Sonatina za violinu i gitaru te Međimurska suita za gitaru. Uz solistička, komorna i glazbeno-scenska djela, pisao je i glazbu za film. U Veneciji je 1960. godine nagrađen Zlatnim lavom za glazbu u filmu Piko. Kao solist na violi nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Slovačkom filharmonijom,

Bratislavskomfilharmonijom te Lenjingradskim komornim orkestrom. Osnivač je gudačkog kvarteta Pro Arte. Na koncertni repertoar kvarteta smjelo je postavio većinom suvremene skladatelje, rušeći uobičajene norme koncertnoga programa. Osim afirmacije suvremenih skladatelja, kvartet je izvodio djela hrvatskih autora. Po riječima samoga skladatelja, kvartet je na programu imao djela 35 hrvatskih skladatelja, što nije uspjelo niti jednom ansamblu prije njih. Naporno radeći na izdavanju svojih skladbi, stekao je iskustvo i u izdavačkom poslu. Odlučio je samostalno pokrenuti ediciju Ars Croatica koja se bavi notnim izdanjima hrvatskih autora. S Franzom Zeyringerom osnovao je austrijsko-hrvatsko notno izdavačko poduzeće Edition pax koje se bavi specijalističkim izdavanjem nota za violu.
Nadahnuće za skladateljski opus Miletić crpi iz hrvatskoga folklora. Još za boravka u Pragu na studiju kompozicije kretao se u krugovima skladatelja neonacionalnoga smjera te se skladno nadovezao na njihov rad. Njegov je stil jednostavan i razumljiv, duhovit i vrckav. On plijeni pažnju slušatelja ne ostavljajući prostora za dosađivanje. Miletić spretno koristi efekte na instrumentima dopuštajući i izvođačima da se opuste, povežu sa onim iskonskim i nagonskim prisutnim u folklornoj glazbi, muzicirajući instinktivno i na rubu kontrole.
Osim nagrade Zaklade Gaudeamus za Koncert za violu i orkestar 1959. godine i dviju medalja u Vercelliju za Diptih za violončelo i glasovir i Suitu in modo antico, Miletić je dobitnik i Vjesnikove nagrade Jospi Štolcer Slavenski 2002. godine.
Hrvatski glazbenik i publicist Emil Čić je rekao o Miletiću: „Između genija i mediokriteta postoji razlika, a Miletić previše voli ljude, pa mu je sve ljudsko jednako drago. Miroslav Miletić ima mnogo društvenih vrlina: on je duhovit, čovjekoljubiv, druželjubiv i hoće svakome rado pomoći, ako to može. U tome se nalazi njegova vrlina i mana.“
           
           
            „Glazba je jedna od najplemenitijih umjetnosti, koja svojim univerzalnim jezikom ruši sve barijere koje postoje među ljudima i narodima a to su političke, gospodarske, socijalne, do onih najgorih razlika, vjerskih ili rasnih.“

Ovu lijepu misao o glazbi izrekao je jednom zgodom naš istaknuti violinist Tonko Ninić. Ona je utoliko vrjednija ukoliko znamo kako ju je izrekao umjetnik koji svojim životom svjedoči ono najljepše u glazbi. U njegovu muziciranju uvijek je prisutan onaj plamen „južnjačkih duša“ koji nije narušavao stilsko muziciranje nego ga je samo oplemenjivao. U dojmljivom životopisu stoji kako je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredima Vaclava Humla i Ivana Pinkave. Od 1957. je bio član, a od 1973. do 1997. godine koncertni majstor i umjetnički voditelj Zagrebačkih solista. S tim je ansamblom koncertirao po cijelome svijetu ostvarivši više od dvije tisuće i petsto nastupa. Često je svirao i kao solist s umjetnicima kao što su violinist Henryk Szeryng, čembalistica Zuzana Ružičkova, flautist James Galway, oboist Han de Vries i mnogi drugi. Godinama je vodio i Komorni studio Zagrebačke filharmonije, na mnogim koncertima u domovini i u inozemstvu, iskazujući se i kao dirigent. Profesor emeritus je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je od 1998. do 2000. godine bio i dekan. Nositelj je najviših nacionalnih nagrada i priznanja. Tonko Ninić je glazbenik rijetkog sviračkog šarma i  nadahnuća kojeg uvijek nesebično prenosi na slušatelje.